O Lavandi
Lavanda,
grmolika mediteranska biljka stigla s grčkih otoka, nosi sa sobom
povijest dugu 2500 godina. U to vrijeme otkriveno je i imenovano
tridesetak vrsta i dvjestotinjak podvrsta i sorata lavande. Pridavala
su joj se razna svojstva i čovjek ju je upotrebljavao u razne svrhe.
Legenda kaže da je upravo lavandina vodica pomogla egipatskoj
kraljici Kleopatri da zavede rimskog imperatora Cezara. A neke je,
poput francuskog kralja Charlesa IV., koji je uvijek sa sobom na
putovanja nosio jastuke punjene lavandinim cvijetom, blago
uspavljivala.
Lavandula officinalis*- (Despik)
Farmacijski
– ljekarnički naziv : Oleum, Flores lavandulae.
Ostali narodni
nazivi su : despik, despić, trna, lavandula…
Lavandula
vera**– Lavandula spica officinalis,- ova je biljka pogodna za
uzgoj u vrtu.
Lavandi ima više vrsta i postoji 25-30 različitih
vrsta lavande, a neke od njih su:
Lavandula
abrotanoides
Lavandula angustifolia
Lavandula
canariensis
Lavandula dentata
Lavandula lanata
Lavandula
latifolia
Lavandula multifida
Lavandula pinnata
Lavandula
stoechas
Lavandula viridis
Lavandula x intermedia
Najčešće
vrste lavandi čija se eterična ulja mogu naći na tržištu su:
*
prava lavanda (Lavandula officinalis, sinonimi: L. vera, L.
angustifolia)
* širokolisna lavanda (Lavandula spica, sinonim: L.
latifolia)
* španjolska lavanda (Lavandula stoechas, čita se
“stehas”)
* lavandini (Lavandula x hybrida), npr hvarski
lavandin
Lavanda je vrlo dekorativna, ugodna mirisa i
ljekovita. Karakteristika joj je da je biljka mediteranskog
podneblja, u kontinentalnim krajevima nalazimo ju rijetko, ali
jednako dobro i tu uspjeva, kao sadnicu koja krasi nečiji balkon.
Spada u porodicu Labiatae – Usnače (usnatice), po drugim autorima
opet u porodicu Lamiaceae (Labiatae), no to je stvar za
botaničare.
Raste
svuda po kršu i suhim predjelima.
To je višegodišnja polugrmolika biljka uspravne ili savinute
stabljike visoke 50-80 cm., cvjetovi su ljubičaste boje, pršljenasto
raspoređeni u dugim klasatim cvatovima. Zbog dlakavosti se biljka
čini siva.
Cvate
od lipnja do srpnja (kolovoza),
a sakuplja se kao lijek cijelo ljeto. Cijela biljka se sabire u
rujnu, a vršci s cvjetovima u srpnju i kolovozu.
Upotrebljavaju
se cvjetovi i listovi koji se suše u hladu na zračnom
mjestu.
Razmnožava se sjemenom u sanduke u ranu zimu ili na
otvorenom u rano proljeće. Mlade biljke nikle iz sjemena treba
posaditi – presaditi potkraj svibnja. Ne traži puno vlage i nije
zahtjevna u pogledu tla.
Uzgoj:
Za
lavandu možemo reći da je čista ekološka biljka pošto u uzgoju
ne zahtijeva nikakvu kemijsku zaštitu a dobro uspijeva i bez
upotrebe mineralnih gnojiva.
Lavanda je i skromnih zahtijeva
prema tlu. Pogoduju joj i slabije plodna siromašna tla raznih
struktura. Voli lagana pjeskovita i šljunčana zemljišta ali
uspijeva i na glinovitim. Ipak uvjet je da je tlo dobre propusnosti,
odnosno dobre drenaže jer lavanda ne podnosi stajaću vodu. Dulji
period pod vodom može je uništit .
Lavanda ne voli ni
kisela tla, bolje joj odgovaraju vapnenasta tla 6,5-7,5 ph
kiselosti.
Osunčano mjesto.
Ljekovito
djelovanje:
Od
cvjetnih vrhova , prije no što cvjetovi sasvim izbiju, priprema se
ljekoviti čaj i vadi ulje, a od cvjetnih klasića miris za
parfem.
Služi kao antiseptik, antispazmodik (protiv bolova kod
reumatizma – pomiješana s alkoholom), i kao sredstvo protiv raznih
infekcija grla i ždrijela. Lavandino ulje ublažuje migrenu i
nervoznu glavobolju, lupanje srca, neurastenije, te boli u
želučano-crijevnom sustavu. Njezino ulje uništava streptokoke
(streptoccocus albus), pyogenes i dr. Ako se 5-10 kapi lavandina ulja
uzme na kocki šećera, to smiruje uzbuđenost, bolove oko srca,
depresiju, navale krvi u glavu, vrtoglavicu i uklanja
nesvjesticu.
Postoji recept za pripravak od smjese lavandinog ulja
i ostalih sastojaka za izradu laganog anestetstog preparata.
Brošura o Lavandi:
http://www.fileserve.com/file/UNsvwFw
GORSKA
LAVANDA
Prava
lavanda (Lavandula officinalis, sinonimi su Lavandula
angustifolia, Lavandula vera), u svom prirodnom
staništu raste upravo u gorskom kraju za razliku od njenih rođakinja
(npr.Lavandula latifolia , Lavandula hybrida itd…). Domovina prave
lavande kao i lavandina te ostalih vrsta je južna Francuska. Prava
lavanda uspijeva na višim nadmorskim visinama, do 1500 metara. Naše
iskustvo je da u našem području raste od 700 – 1000 metara nadmorske visine.
Osim
po staništu, prava lavanda se od ostalih vrsta razlikuje još po
izgledu i po terapijskim svojstvima. Za razliku od lavandina s kojim
se najčešće zamjenjuje, prava lavanda raste u manjim grmovima,
cvjetovi su intenzivno ljubičasti, a miris manje intenzivan.
Eterično
ulje prave lavande dobiva se parnom destilacijom cvjetnih
vrškova, bogato je linalyl acetatom i linalolom,
koje su glavne sastavnice, a u tragovima sadrži i kamfor. Miris je
slatkastocvjetan, a nikako ''bockav''
kao kod lavandina. Na bočici bi trebao pisati točan latinski
naziv biljke (Lavandula angustifolia, vera ili officinalis), a
prodavač bi trebao imati i kemijski certifikat jer se ulje prave
lavande često krivotvori. Ulje se drži u tamnim bočicama, nikako u
prozirnim, na hladnijem mjestu zaštićenom od svjetlosti. Za sobom ne
smije ostavljati mastan trag budući su eterična ulja općenito
hlapljive tvari.
goranska lavanda - Lavandula angustifolia